Zagorski puran

Na pitomim livadama i brežuljcima Hrvatskog zagorja, kod obiteljskih seoskih gospodarstva, uzgaja se na tradicionalan način jedina autohtona pasmina purana u Hrvatskoj.

Moja košarica

Ukupno artikala: (0)


Ukupan iznos: 0,00 Kn

Pregledaj košaricu

O uzgoju

Zagorski puran se već stoljećima uzgaja slobodnim sustavom držanja koji podrazumijeva da životinje veći dio života provede na otvorenom, krećući se slobodno livadama, voćnjacima, šumarcima i drugim vegetacijom bogatim staništima. Samo u nepovoljnim vremenskim prilikama i noću, odraslim se zagorskim puranima osigurava čvrsto sklonište, odnosno peradnjak. Na 1 ha zelene površine je moguće naseliti maksimalno 400 purana odnosno jedan zagorski puran na najmanje 25 m2 zelene površine.
Zagorski purani, u prirodnim, ekstenzivnim uvjetima uzgoja nesu isključivo u sezoni proljeće -ljeto. Pri odabiru rasplodnih purana potrebno je provoditi višegodišnju selekciju. Na jednog rasplodnog purana je potrebno ostaviti do 7 rasplodnih purica istog soja. Za zagorske purane je u vrijeme rasploda i uzgoja podmlatka u dobi od 8 tjedna potrebno osigurati zatvoreni prostor i ograđeni ispust. Inkubacija purećih jaja traje 28 dana.
Hranidba zagorskih purana se odvija u dvije faze tijekom uzgojne godine. U prvoj fazi do 8. tjedana je moguća tradicionalna prehrana ili korištenje krmnih smjesa. U kasnijoj fazi uzgoja, u dobi do 32 tjedna, osnova hranidbe zagorskog purana je zelena ispaša uz dodataka kukuruza i krmnih smjesa.
Zagorski purani koji se kao gotov proizvod isporučuje pod istoimenim nazivom "Zagorski puran" moraju biti uzgojeni isključivo na području Hrvatskog zagorja. Područje Hrvatskog zagorja obuhvaća cijelo područje Krapinsko-zagorske županije, cijelo područje Varaždinske županije te rubne dijelove Zagrebačke županije koji graniče s Krapinsko-zagorskom i Varaždinskom županijom odnosno općine: Brdovec, Marija Gorica, Pušća, Dubravica, Luka, Jakovlje, Bistra i Bedenica. Jaja za valjanje purića zagorskog purana je moguće koristiti samo od pura koje su umatičene (matično jato) u evidenciji Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA).
U Hrvatskom zagorju postoji velik broj većih i manjih izvora i potoka koji povoljno djeluju na porast vegetacije na pašnjacima i livadama na kojima se vrši napasivanje zagorskih purana. Na livadama poslije košnje, a zatim po strništu i šikarama purani nalaze i velik broj kukaca (skakavci i sl.) i gujavica koji predstavljaju dodatni izvor bjelančevina. Prirodne i klimatske prilike kraja u kojem purani žive veći do svog života daju podlogu za kvalitativni i kvantitativni razvoj i napredovanje zagorskog purana.
Zagorski puran se od 1998. godine nalazi se na popisu izvornih i zaštićenih pasmina Republike Hrvatske (Popis izvornih i zaštićenih pasmina i sojeva domaćih životinja te njihov potrebit broj),  a od 2000. godine je upisan u svjetski registar pasmina domaćih životinja koji se vodi pri FAO-u. (World Watsch List for domestic animal diversity, 2000. str. 185).