Zagorski puran

Na pitomim livadama i brežuljcima Hrvatskog zagorja, kod obiteljskih seoskih gospodarstva, uzgaja se na tradicionalan način jedina autohtona pasmina purana u Hrvatskoj.

Moja košarica

Ukupno artikala: (0)


Ukupan iznos: 0,00 Kn

Pregledaj košaricu

Vijesti

Za Churchillovo pismo o Zagorskim puranima nudimo 1 000 eura

PZ Puran zagorskih brega raspisuje nagradu za potragu pisma Sir Winstona Churchilla braći Schiketanz iz 1946. koje je povjesno svjedočanstvo o izvrsnosti i posebnosti Zagorskih purana.

Naša zadruga PZ Puran zagorskih brega intezivno radi na promociji brenda „Zagorskog purana“ koji se   na pitomim livadama i brežuljcima Hrvatskog zagorja, kod obiteljskih seoskih gospodarstva, uzgajaju na tradicionalan način kao jedina autohtona pasmina purana u Hrvatskoj. Osim da je to autohtona hrvatska poslastica i delikatesa, meso posebne kakvoće, svjedoči nam i jedna legenda utemeljena na povijesnim zapisima Glasnika općine Zlatar Bistrice koji nam donosi priču staru 70 godina.

Priču je otkrio Zvonko Hitrec, umirovljenik iz Lovrečana, poznat pod nadimkom „Brzi“, koji je živa enciklopedija povijesti ovoga kraja, čovjek s bogatim životnim iskustvom, a desetljećima se bavi prikupljanjem starih dokumenata, fotografija, informacija o ljudima značajnim za razvoj zlatarbistričkog mjesta i kraja.

Priča je vezana, naravno na uzgoj Zagorskog purana, točnije njegov izvoz u Englesku. Zagorski puran je nekada, više nego danas bio pojam za kvalitetno purećeg meso, a novim naraštajima malo je poznato da je središte otkupa i distribucije zagorskih purana bilo u Zlatar Bistrici; upravo je zbog toga puran glavno obilježje grba ove općine. Sve je prema riječima g. Hitreca počelo 1918. godine, po završetku I. svjetskog rata kada su demobilizirani austrougarski pukovnici, braća Bernard i Karl Schiketanz odlučili svoju otpremninu uložiti u trgovačko društvo za promet poljoprivrednim proizvodima, prije svega jajima. Radi povoljnog prometnog položaja i već određene trgovačke tradicije u obiteljima Jakopec i Merkoci, za sjedište svoje tvrtke „Jajex“, odabrali su Zlatar Bistricu.

Tvrtka se bavila uvozom i izvozom na veliko, otkupom jaja od ljudi i izvozom i braća Schiketanz, zajedno s partnerima, Dragutinom Čobanom, generalštabnim pukovnikom umiru i Ferdinandom pl. Hallom, kasnije zapovjednikom Državne časne radne službe (DČRS), 1921. g. su otkrili zanimljivu mogućnost, masovni izvoz zagorskih purana u Englesku. Posao se ubrzo uhodao i u razdoblju od prvog studenog do prvog prosinca, dnevno su na posebnim rampama zlatarbistričke željezničke stanice otpremana dva do četiri vagona purana. 1939. godine je posao dosegao svoj maksimum s deset vagona dnevno. Na tom poslu bilo je što stalno, što sezonski zaposleno oko dvije stotine radnika.

Purani su pribavljani s područja cijele sjeverozapadne Hrvatske, a u sjećanju gospodina Hitreca posebno je ostala obitelj Lisak iz Donje Stubice s količinom od tri tisuće purana koje su pješice dotjerali u Zlatar Bistricu. Cijena koju je tvrtka „Jajex“ postizala za puretinu bila je vrlo visoka, a kao ilustracija najbolje može poslužiti činjenica da je cjelodnevna nadnica težaka u polju iznosila otprilike za 1kg purice. Zbog nedostatka današnje rashladne tehnike, posebno je zanimljiva bila tehnologija pripreme, purani se nisu klali, već davili, nisu se čistili od utrobe, a kao dokaz da su zagorski, ostavljeno je 3 cm perja na vratu i leđima, karakteristične petrolej-plave boje.
Takav, strogo normirani postupak radile su u početku unajmljene žene iz Mađarske koje su tijekom prvih šest mjeseci podučavale žene iz Zlatar Bistrice i okolice. Uz otkup i preradu purana u zlatarbistričkoj mesnoj indrustriji značajne djelatnosti bile su tov gusaka, a kasnije i pilećeg mesa.

Nakon II. svjetskog rata, tvrtka „Jajex“ je nakratko nastavila proizvodnju, a kao posebnu zanimljivost Hitrec ističe pismo Sir Winstona Churchilla braći Schiketanz, iz 1946. godine u kojem zahvaljuje što mu se opet pružila prilika da za Božić ima na jelovniku pravog zagorskog purana. To je pismo nekad uokvireno stajalo na zidu u uredu vlasnika tvrtke „Jajex“. Prestankom rada iste tvrtke gubi se svaki trag tog pisma, stoga molimo one koji imaju bilo kakvu informaciju o tom pismu, a posebno ako netko zna ili ima to pismo, da nam isto javi. U slučaju pronalaska pisma Sir Winstona Churchilla braći Schiketanz iz 1946. naša zadruga će ga nagraditi s 1000 eura.

11.9.2014

Galerija